
<oai_dc:dc xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/" xmlns:oai_dc="http://www.openarchives.org/OAI/2.0/oai_dc/">
  <dc:description xml:lang="srp">Traserski testovi generalno predstavljaju veoma efikasan metod kako bi se definisale karakteristike i osnovni parametri transporta materije u podzemnim vodama [1]. Usled nedovoljne količine podataka, traserski testovi koji mogu uključiti reaktivni transport (Karbamazepin) i nereaktivni transport (traser NaCl) predstavljaju veoma efikasan metod za određivanje karakteristika sredine i dobijanje podloga koje se koriste prilikom modelovanja transporta mikropolutanata [2]. Kao rezultat sprovođenja traserskog testa dobija se kriva proboja ispitivane materije, u ovom slučaju karbamazepina u odnosu na posmatrani nereaktivni traser - NaCl, a na osnovu navedenih rezultata mogu se definisati procesi sorpcije i biodegradacije karbamazepina u podzemnim vodama. U radu su prikazani rezultati koji su dobijeni tokom sprovođenja traserskog opita i istraživanja transporta karabamazepina u okviru projekta Ministarstva nauke, prosvete i tehnološkog razvoja Republike Srbije TR37014. Ogled je sproveden na istražnoj lokaciji samoizlivnog bunara Bp-2, slivno područje Vrba drenažnog sistema Kovin - Dubovac tokom leta 2014. godine.U prvoj fazi ogleda sprovedeno je injektiranje trasa - NaCl u pijezometar Bp-2/P6 na udaljenosti od 8 metara od bunara Bp-2, koji je crpljen sa prosečnim protokom od 6 l/s. U svim objektima su postavljene sonde za praćenje elektroprovodljivosti i režima podzemnih voda (merači nivoa i protoka na bunaru). Na osnovu rezultata kontinualnog praćenja elektroprovodljivosti dobijena je kriva proboja NaCl na bunaru Bp-2. dok je maksimalna koncentracija NaCl na izlivu iz bunara dostignuta nakon 200 minuta od početka opita. Masenim bilansom je izračunato da je tokom opita istekla celokupna količina NaCl što potvrđuje da NaCl ne reaguje sa skeletom akvifera, kao i da nema gubitaka u sistemu. Nakon sprovođenja opita sa traserom NaCl, sproveden je i opit prilikom koga je injektiran Karbamazepin. Uzimanje uzoraka je sprovedeno periodično zahvatanjem podzemne vode sa izliva iz bunara.
Uzorci su sakupljani u PET flašama zapremine 1 litar i zamrznuti do trenutka analize, obično nekoliko dana nakon uzorkovanja Svi uzorci su filtrirani kroz filter od staklenih vlakana prečnika manje od 1 m što je opisano u literaturi [3].Pripremljeni uzorci analizirani su metodom tečne hromatografije-tandem masene spektrometrije (HPLC-MS/MS). Za analizu je korišćen Survevor HPLC sistem (Thermo Fisher Scientific, SAD). Maseni spektri dobijeni su korišćenjem LTQ XL (Thermo Fisher Scientific, SAD) masenog spektrometra sa linearnim jonskim trapom. Korišćena je elektrosprej jonizaciona tehnika. Svaki analit je identifikovan na osnovu karakteristične reakcije fragmentacije prekursor jona, protonovanog molekula analita, u najintenzivniji i najstabilniji fragmentni jon (MS2 analiza) što je detaljno opisano u literaturi [3]. Nakon sprovedenog opita i ukupno analiziranih 56 uzoraka podzemne vode dobijena je kriva proboja za karbamazepin. Na osnovu rezultata koji su dobijeni maksimalna koncentracija karbamazepina je dostignuta nakon 375 minuta odnosno kašnjenje pika koncentracije karbamazepina u odnosu na pik nereaktivanog trasera NaCl je oko 1.86 putu. Sprovođenjem masenog bilansa karbamazepina dobija se rezultat daje od ukupno injektirane količine od 100 mg karbamazepina nakon završetka eksperimenta - 6 dana, na izlivu bunara isteklo približno 80 mg karbamazepina, što ukazuje da je prisutan efekat degradacije. Rezultati sprovedenog eksperimenta ukazuju da postoji izražen efekat sorbiranja karbamazepina na skeletu akvifera kao i efekat degradacije usled različitih mehanizama što je u skladu sa literatumim podacima. Rezultati koji su dobijeni sprovođenjem eksperimenta mogu se koristiti kao podloga za dalja istraživanja i definisanje ponašanja karbamazepina u podzemnim vodama primenom suvremenih softverskih paketa za modelovanje transporta materije u podzemnim vodama, što može biti od velikog značaja prilikom postavke metode obalske filtracije kako bi se dobila voda bez tragova karbamazepina koja se može koristiti za različite ljudske potrebe.
</dc:description>
  <dc:date>2015</dc:date>
  <dc:subject xml:lang="srp">traserski test, Karbamazepin, transport materije, podzemne vode</dc:subject>
  <dc:source>7. simpozijum Hemija i zaštita životne sredine - EnviroChem 2015 sa međunarodnim  učešćem, 09 - 12. jun 2015., Palić</dc:source>
  <dc:source>startpage: 231</dc:source>
  <dc:source>endpage: 232</dc:source>
  <dc:type>info:eu-repo/semantics/conferenceProceedings</dc:type>
  <dc:creator>Kovačević, Srđan</dc:creator>
  <dc:creator>Živančev, Nevena</dc:creator>
  <dc:creator id="https://orcid.org/0000-0003-2045-001X">Perović, Marija</dc:creator>
  <dc:creator>Bežanović, Veselin</dc:creator>
  <dc:creator id="https://orcid.org/0009-0006-0162-6920">Petković, Anđelka</dc:creator>
  <dc:creator>Dimkić, Milan</dc:creator>
  <dc:language>srp</dc:language>
  <dc:format>application/pdf</dc:format>
  <dc:format>9103979 bytes</dc:format>
  <dc:identifier>https://unilib.phaidrabg.rs/o:6522</dc:identifier>
  <dc:identifier>ISBN: 978-86-7132-058-0</dc:identifier>
  <dc:rights>All rights reserved</dc:rights>
  <dc:publisher>Srpsko hemijsko društvo, Beograd</dc:publisher>
  <dc:title xml:lang="srp">Traserski test i   praćenje ponašanja karbamazepina tokom transporta podzemnim vodama</dc:title>
</oai_dc:dc>
